Nova uputstva saradnicima: kako praviti radove za „Enigmu“

Cilj ovog Uputstva je da se saradnici, a posebno mlađi, još jednom podsete na neka pravila kojih treba da se pridržavaju u pripremanju enigmatskih radova za časopis „Novosti ENIGMA“.

UKRŠTENE REČI

A – TEHNIČKI DEO

1. Ukrštenice, i klasične i skandinavke, se prave u formatima koji mogu da se vide u samom listu. Nije poželjno primenjivati neke druge formate.

2. Mreže za ukrštenice mogu da se vide i na sajtu „Novosti Enigme“, u sekciji SARADNICI – MREŽE. Za one koji nemaju kompjuter to su sledeće dimenzije:

(samo za velike ukrštenice koje zauzimaju celu stranicu)

 

3. Radovi se dostavljaju u elektronskom obliku, u Wordu, na urednika Zorana Milunovića.

4. Materijal je u ekavskom izgovoru, ćirilicom ili latinicom. Strana imena (ličnosti, geografski pojmovi) se koriste u fonetskoj varijanti.

5. Rešenja ukrštenica se upisuju u kvadratiće mreže. Opisi se za klasične ukrštenice daju ispod lika, a za skandinavke se upisuju u odgovarajuće kvadratiće. Staviti potpis ili pseudonim, a ispod potpisa vodoravna rešenja. Ukoliko koristite pseudonim, u zagradi navedite vaše ime i prezime, koji onda neće biti objavljeni, ali služe za registraciju rada.

6. U kvadratiće za opise kod skandinavki, može da stane najviše 5 redova, a u svakom redu po 8, najviše 9 slovnih znakova. Ako su dva opisa u jednom kvadratiću, oni se razdvajaju horizontalnom linijom, koja ne zauzima dodatni prostor.

7. Opise kucati sa proredom radi eventualnog doterivanja teksta.

8. Ukrštenicama treba davati prigodne naslove. Za tematske radove u vezi teme, za ostale prema osnovnoj reči ili ideji autora. Naslov je predlog koji odslikava nameru autora kod stvaranja rada. Urednik može da promeni naslov.

9. Tematske ukrštenice bi trebalo da sadrže najmanje dva tematska pojma.

10. Dozvoljeni su kod skandinavki izuzetno jedan do dva ulaza u tzv. „rubna polja“ radi opisa, samo ako je u njoj više tematskih pojmova, ili je u pitanju posebno uspešan rad.

B – KVALITET RADA

1. Važno je da ukrštenica (i druge mrežaste zagonetke) budu rešive, da bi čitaoci mogli da se zabave i nešto nauče. A da li će pri tome i uživati, zavisi od sadržaja ukrštenice, izbora reči, ostvarenih kombinacija, inventivnosti autora, unošenja svežih ideja, aktuelnosti i dr. Prema tome, sastavljanje je složen i odgovoran posao koji ne treba svesti na puko ukrštanje.

2. Dobra ukrštenica je ona kojom je pre svega rešavač zadovoljan.

3. Prvi kriterijum za ocenu vrednosti ukrštenice je izbor reči koje su u njoj. Na ovaj kriterijum treba obratiti maksimalnu pažnju. Na Internetu, uz pomoć Gugla, može da se nađe skoro sve što sastavljaču treba, a to je često nepouzdano, ili je transkripcija stranih pojmova nepravilna, ili je u pitanju sasvim beznačajan podatak itd. Vikipedija koja ima korisnih strana je često netačna. U enigmatskim rečnicima mogu da se nađu i reči koje mogu da se stave samo izuzetno, tj. nije svaka reč u tim rečnicima dozvoljena za upotrebu. Ni u ostalim rečnicima nije svaka reč dobra za ukrštenicu.

4. Za manje poznate pojmove potrebno je navesti izvor.

5. Najbolje je koristiti domaće reči, imenice u jednini, ali i strane reči koje su široko prihvaćene kao i sintagme u vidu popularnih izreka, naziva filmova, književnih dela, poznatih objekata itd.

6. Saradnik-enigmata može da upotrebi i novu domaću reč koje nema u rečnicima pod uslovom da je u potpunosti u duhu srpskog jezika.

7. Ako je ukrštenica tematska, poželjno je da teme budu aktuelne ili vezane za neki datum ili jubilej.

8. Veoma je poželjno da prva reč u ukrštenici bude lako rešiva imenica, što rešavaču daje volju da ukrštenicu reši do kraja.

9. Sledeće reči i pojmove treba maksimalno izbegavati:

        1. Engleske skraćenice od 3 slova. (MDR– Memory Dump Routine). Rad sa ovakvim pojmom ne može da se prihvati.

        2. Sintagme koje nisu ni poslovice, ni izreke, ni frazeologizmi, već proste rečenice tipa OSETITI JAK BOL, POSTATI JAK, IĆI UNAZAD, STARA KUĆA, USPORAVATI BOLEST itd.

        3. Izmišljene skraćenice i skraćenice veće od tri slova.

        4. Troslovni inicijali i telegrafske oznake mesta.

        5. Strane reči koje se kod nas ne koriste.

        6. Potpuno beznačajni geografski pojmovi iz „belog sveta“, i minorne ličnosti za koje ovde niko ne zna.

        7. Dve iste reči ako su veće od dva slova, ne mogu biti u jednoj ukrštenici. Pojmovi manji od tri slova ako ih je više treba da budu različito opisani.

        8. Glagoli dolaze u obzir isključivo u infinitivu. Imenice u nominativu jednine ili množine. Pridevi samo u pozitivu (prvi stepen poređenja). Pridevi ne mogu biti prisvojni (Milenin, hrastov). Obratiti pažnju i na to da nema svaka imenica množinu.

        9. Nepostojeća strana muška i ženska imena. Naročito je mnogo izmišljotina kada se navodi ime „odmila“.

        10. Upotreba hrvatskih reči. Ovo je osetljivo pitanje, ali pošto više nema srpskohrvatskog jezika, treba koristititi samo reči sa srpskog govornog područja. Međutim, pošto je dobar deo leksike i dalje isti, ovde se mora biti dosta tolerantan, ali reči tipa ČIMBENIK, OSUPNUT, UNATOČ, PROTESTIRATI, FIGA, NAZOČAN svakako ne dolaze u obzir.

 

C – PROSEČNA DUŽINA REČI

  1. Drugi kriterijum za ocenu vrednosti ukrštenica je prosečna dužina upotrebljenih reči. Ona se izračunava na sledeći način: neto površina – broj vodoravnih i uspravnih kvadratića se pomnože i od dobijenog rezultata se oduzme broj crnih polja i površina slike. Dobijena razlika se pomnoži sa 2 i taj proizvod se podeli sa zbirom svih vodoravnih i uspravnih reči ukrštenice (računaju se i jednoslovni pojmovi bilo oni u ukrštenici, bilo ulazna polja kod skandinavki), a dobijeni količnik predstavlja prosečnu dužinu reči rada.
  2. Prosečna dužina reči ne sme da bude manja od 4,5. Ovaj kriterijum se dosledno sprovodi.

D – KOMPOZICIJA LIKA

  1. I vizuelni izgled ukrštenice treba da bude dopadljiv. Lanci nasumice povezanih crnih polja koji prave zidove unutar lika deluju neprikladno. Ne bi trebalo da ih bude više od četiri. (Ovo ne važi za ukrštenice sa simetrčnim rasporedom crnih polja.). Znači da ukrštenica treba da bude kako obično kažemo „dobro prohodna“.
  2. Beline u ukrštenici su vredno enigmatsko dostignuće pod uslovom da ne naprave „štetu“ ostatku. To se često ogleda u tome da se između beline i ivice lika namnože polja od jednog ili dva mesta, a što je svakako minus za kvalitet rada. U belinama se, da bi se nekako zatvorile, često nađu loše i sumnjive reči. Dakle: praviti beline je u redu ali ne po svaku cenu.

E – OPISIVANJE

  1. Ovaj deo se ne smatra kreativnim, a za sastavljače obično predstavlja „kuluk“ jer ima dosta pisanja, preturanja po rečnicima, često i ponavljanja istog teksta. Pa ipak, greške i propusti u ovom delu mogu itekako da pokvare opšti utisak. Opisivanje u znatnoj meri zavisi i od toga da li je u pitanju klasična ukrštenica ili skandinavka; u drugom slučaju definisanje pojedinih reči može da zada dosta nevolje, naročito kod početnika koji još nemaju iskustva u skraćivanju reči i opisa.

  2. Forma za opise je za klasične ukrštenice onako kako može da se vidi u samom listu. Kod skandinavki opisi se unose u kvadratiće za opise.

  3. Opis mora pre svega biti tačan, u protivnom je načinjena teška greška. (Žan Rasin nije francuski muzičar nego dramski pisac !) Direktno prepisivanje iz enciklopedija i leksikona obezbeđuje tačnost, ali je često dosadno i preopširno. Primer tačnog i intrigantnog opisa za, na primer, LITIJUM je: Najlakši metal, umesto samo: Jedan metal.

  4. Najbrže je opise davati „iz glave“ ali je tu opasnost velika posebno kada su u pitanju novije reči iz nauke, tehnike, društevnih zbivanja itd, i tu često nismo dovoljno sigurni. Neke od tih novih reči su slične po izgovoru, imaju isti koren ali sasvim različito značenje. (Taksacija nije otkucavanje taksimetra kao što je nađeno u jednom radu). U slučaju i najmanje nedoumice rečnici i enciklopedije su neophodni.

  5. Suviše uopšten opis nije dobar (reka u Sibiru, američki režiser, naš pisac). Trebalo bi u ovakvim slučajevima dodati još neku pojedinost, recimo u koju se reku uliva navedena reka, neki poznati film režisera, delo pisca itd. Time se podstiče interesovanje rešavača i poštuje maksima „znanje kroz razonodu“.

  6. Izbegavati da ista reč ili njen koren budu i u rešenju i u opisu, npr. pitanje: Stanovnik Šapca, rešenje ŠAPČANIN. bolje bi bilo Stanovnik grada na Savi. Umesto za SVINjETINA, meso svinje, bolje je: Meso jedne domaće životinje.

  7. Ako je reč trenutni glagol i opis mora biti u tom obliku, slično važi i za trajan glagol (OBROJČATI – dodeliti brojeve liku, OBROJČAVATI – dodeljivati brojeve liku)

  8. Potrudite se da rad na opisivanju bude bez prekidanja („u jednom cugu“). Tako ćete najbolje steći uvid u celinu rada. U protivnom, može da vam se desi da previdite neke greške, recimo ponavljanje reči, suviše skraćenica, suviše nekih reka i mesta. Imajte na umu da je opisivanje poslednja aktivnost u kojoj još mogu da se otklone greške načinjene pri sastavljanju.

OSMOSMERKE

  1. Kod osmosmerki je potrebno da najkraći pojmovi budu od četiri slova (do par troslovnih se tolerišu ukoliko se ne ponavljaju tj. ukoliko ih sadrži već uneti duži termin), kao i da svih osam pravaca ukrštanja budu srazmerno zastupljeni.

  2. Tolerisaće se i do par termina koji se sa drugim pojmom u mreži ukrštaju samo u jednom slovu, ostali moraju biti ukršteni sa najmanje dva slova. Takođe osmosmerka ne treba sadržati reč koja se cela ukršta sa drugim rečima, tada se ona teško pronalazi u mreži rada ukoliko se termini sa kojima je ukrštena otkriju prvi.

  3. Osmosmerke treba raditi na određenu temu (glumci, slikari, manastiri, godišnja doba, hrana itd.) a ne samo ukrstiti pojmove bez njihove jasne pripadnosti određenoj oblasti, ili bez neke druge međusobne povezanosti kao što su, na primer, ta da svi počinju istim slovom, da su svi iste dužine, da su svi su iz latinskog jezika…Još je bolje ako se tema rada istakne u samom liku, na primer – u osmosmerci o automobilima (marke, delovi) slova u mreži, na sredini rada mogu da daju sintagmu, recimo, limeni ljubimci.

  4. Ubacite u lik konjićev skok, magični kvadrat, ispunjaljku…

  5. Varijacije osmosmerki su mnogobrojne, mogu biti slogovne, aritmogrifne, parne, simetrične…Tu je i šestosmerka. Uglavnom poželjno je učiniti je zanimljivijom i zahtevnijom od pukog traženja reči u osam smerova.

  6. Preporučuje se da pravci pružanja pojmova u dijagramu budu ravnomerno raspoređeni, a ne da se pojedini pravci grupišu na sredini ili u nekom od uglova dijagrama.

  7. Poželjno je da se najviše dva slova od onih koja ostanu neiskorišćena i koja daju  konačno rešenje, mogu nalaziti jedno do drugog, vodoravno, uspravno, ili po dijagonalama.

  8. Uz dostavljeni materijal potrebno je za svaki rad priložiti i šemu ukrštanja

OSTALE ZAGONETKE

Radovi se dostavljaju u elektronskom obliku, u Wordu, na urednika Zorana Milunovića.

 

  1. KVADRATI I MAGIČNI LIKOVI
  • U obzir dolaze kvadrati na likovima dimenzija 7×7, 8×8, 9×9 i uspešni 10×10 (za slovne) i 4×4 i 5×5 (za slogovne kvadrate).

  • Magični likovi mogu biti dimenzija 6×8, 6×10, 7×9, 8×10 i 9×11, a u obzir dolaze i likovi drugih oblika (lampioni, zvezde i dr.)

  • Navesti slogove od kojih su sastavljeni pojmovi, vodeći pritom računa o pravilnom rastavljanju reči na slogove.

  • U pogledu sadržaja i opisivanja ovih sastava, treba imati u vidu napomene date kod ukrštenica.

 

  1. ANAGRAMI I DRUGE SLOVNE ZAGONETKE

  • Nastojati da sve zagonetke budu aktuelne (vremenski, tematski i vrednosno).

  • Sve zagonetke treba da imaju naslov koji bi upućivao na rešenje.

  • Prozni anagrami treba da budu, po pravilu, čisti i da imaju vezu postavke i rešenja (da su asocijativni).

  • Izuzetno, prihvatljivi su i anagrami sa izmenom (krnji, prošireni, logogrifni), ako imaju lepu vezu postavke i rešenja

  • Postavka anagrama treba da bude jezički (leksički, gramatički i sintaktički) ispravna i logički celovita,

  • U postavci ne smeju da se ponavljaju reči iz rešenja.

  • Izbegavati korišćenje preostalog jednog ili dva slova u obliku inicijala, uzvika i sl.

  • Kod stihovnih anagrama postavka ne sme da bude kraća od tri-četiri sloga odnosno 7-8 slova.

  • Voditi računa o stihovnoj obradi, da stihovi budu metrički ujednačeni, lepo rimovani i da sadrže sinonim, apoziciju ili lep opis rešenja. Ova napomena važi i za sve druge vrste stihovnih zagonetaka (anagrame, čaure, logogrife, udvajaljke, dodavaljke, čitaljke i dr.).

  • Kod modifikovanih mrežnih anagrama (klin, piramida, vreteno, peščanik, stepenice, skraćeni klin, skraćena piramida i dr.) posebno voditi računa o sadržaju (prednost se daje imenicama) i opisivanju pojmova.

 

  1. ISPUNJALJKE

  • U obzir dolaze ispunjaljke svih vrsta, a prednost se daje onima koje imaju složeniji sastav i više konačnih rešenja.

  • Voditi računa da budu na dijagramima manjeg obima, jer ih u „Enigmi“ tretiramo kao „sitne“ zagonetke.

  • Poželjno je da osnovna rešenja ispunjaljke u što većoj meri budu u vezi s konačnim rešenjem.

  • Ispunjaljke se često ilustruju fotografijom, pa voditi računa o tome da ličnosti koje se uzimaju za konačno rešenje ne budu samo iz sveta estrade i sporta, već pre svega iz reda afirmisanih stvaralaca u oblasti nauke i umetnosti.

  • Pošto se kod ispunjaljki, za razliku od ukrštenica, reči upisuju i opisi daju samo vodoravno ili samo uspravno, potebno je pre opisa dati popis slogova od kojih su sastavljeni traženi pojmovi.

  • Podrazumevaju se ispravni i lepi opisi pojmova.

 

  1. REBUSI I INDIREKTI

  • Svaki rebus i indirekt mora da ima naslov koji asocira na rešenje, oznaku vrste zagonetke (rebus odnosno indirekt), a u zagradi oznaku broja slova u postavci i rešenju.

  • Objavljivaće se rebusi svih vrsta i podvrsta.

  • Smatra se da je rebus, posebno slovni, uspeo ako se uz što kraću postavku dobija duže rešenje.

  • Rešenje rebusa treba da bude lepo i efektno, da sadrži uobičajene i suvisle, a ne nategnute pojmove ili sintagme.

  • Nastojati da slikovni i foto rebusi budu čisti, bez dodatih slova.

  • Indirekti, kao asocijativne zagonetke, treba da imaju prikladnu kraću postavku i duhovito izvedeno rešenje.

 

  1. DRUGE ZAGONETKE

  • Palindromne rešenice ne treba predstavljati u gotovom obliku, već kao zagonetke za rešavanje, navođenjem slogova od kojih su reči sastavljene (sa već upisana 2-3 sloga u mini-dijagramu i obeleženim prostorom za upisivanje preostalih slogova), a potom kao rešenje ispisati palindromnu rečenicu.

  • Kod zagonetaka koje se ređe pojavljuju (aritmogrifne i druge specifične ispunjaljka, spunerizam, anadiploza i dr.) treba dati kratke napomene o njihovoj suštini (načinu rešavanja).

 

 

 

About enigma 279 Articles
Najstariji enigmatski list na Balkanu (est. 1951.)