Osam vekova krune


Pre 800 godina, Srbija je prvi put u istoriji uzdignuta u rang kraljevine

Osam vekova krune

Bila je to duga borba, jedna od najtežih koju su dotad Nemanjići vodili. Borba da hrišćanska država, na čijem su čelu kao veliki župani bili po pravu nasleđa i oružja, postane kraljevina. A onda je, prema nekim tvrdnjama, kruna pravo iz Vatikana stigla pod okrilje manastira Žiča, gde je pre 800 godina, u januaru 1217, obavljeno krunisanje Stefana Nemanje, kasnije prozvanog Prvovenčani.

Uvek na raskrsnici puteva, pa tako i na razmeđu katoličanstva i pravoslavlja, pa i na meti mnogih vojski i imperija, Srbija je morala da vaga kojoj sili – zemaljskoj, ili duhovnoj – da se prikloni. Verski i politički putevi često su išli paralelno, a nastojanja Vatikana da Srbi prihvate vrhovnu vlast Pape bila su konstantna. Sa druge strane, interesi običnog naroda, koje je kasnije uobličio monah Sava, najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje, vodili su ka pravoslavlju.

Kada se veliki župan Stefan Nemanja povukao i zamonašio kao Simeon, vladarsku titulu preuzeo je njegov srednji sin Stefan. Neobično za to vreme i pravila primogeniture, pobedila je pragmatičnost ostarelog velikog župana, koji je u svom srednjem sinu prepoznao najbolje rešenje za budućnost zemlje i predao mu tron 1196. Ipak, kada je monah Simeon umro, u Raškoj dolazi do borbe za vlast između njegovih sinova Vukana i Stefana. Uz pomoć Ugara, prvorođeni Vukan se dočepao prestola i vladao od 1202. do 1204, a onda je Stefan povratio tron. Interesantno, katolička crkva je pomagala obojici braće, jer je želela da ojača svoju poziciju u srpskim zemljama i zadrži uticaj bez obzira kojiod braće pobedi.

Prvi zabeleženi pokušaj uzdizanja srednjevekovne Raške na nivo kraljevine zbio se oko 1200. godine. Tada je Stefan Nemanja II tražio od pape Inoćentija III krunu da bi se krunisao za kralja. Planove mu je poremetio Vukan. Čim se vratio na presto, Stefan je zatražio od brata, monaha Save – koji se bez obzira na svešteničku ododru vrlo vešto mešao u državničke poslove – da iz Hilandara donese mošti njihovog preminulog oca, Simeona. Sava je 1208. doneo očeve mošti da bi izmirio stariju braću. Tada Stefana naziva „bogom izabranog„, dok Vukana zove „velikim knezom„. Svečani doček Nemanjinih moštiju bio je u Hvosnu. Verzija koju se uči u školama je da su se baš tu, nad moštima svog oca, Stefan i Vukan pomirili. Prema nekim istoričarima, međutim, na dočeku je bio samo Stefan. Vukanu se gubi svaki trag, tako da je već u leto 1208. Zetom, kojom je dotad gospodario Vukan, vladao njegov sin Đorđe.

Osiguravši presto, Stefan Nemanja II se nije predavao u nastojanjima da dobije kraljevsku krunu, a imao je i podršku brata Save. Posle izbora novog pape Honorija III, 1216. godine, Sava je poslao u Rim svog učenika Metodija. Metodije je ubedio Papu da pošalje kraljevsku krunu za vladara Srbije.

Podaci, što se samog krunisanja tiče, se ne podudaraju. Većina istoričara saglasna je da je Stefan Nemanja II krunisan na saboru u manastiru Žiča 4. januara 1217. godine, a da je to učinio visoki predstavnik Pape koji je krunu i doneo. Danas većina srpskih istoričara prihvata ovaj opis kao pouzdan i poziva se prvenstveno na pisanje arhiđakona Tome Splićanina i Andrije Dandola.

Prema detaljnijem opisu krunisanja koji je napisao Domentijan Hilandarac, međutim, monah Sava je prvo postao arhiepiskop, pa je onda i krunisao svoga brata. To znači da je verovatnije da je Stefan Nemanja II krunisan krajem 1219. ili početkom 1220. Neki smatraju da je krunisan dva puta: prvo 1217. samo vladarskim prstenom, a onda po pravoslavnom obredu 1220. Uglavnom, zbog kraljevske krune u obliku venca, Stefan je dobio nadimak Prvovenčani, kojim je ušao u istoriju.

Ni sa kraljevskim znamenjem, Stefanu Prvovenčanom nije bilo lako da vodi Srbiju, čija je državna teritorija stalno bila na meti moćnih suseda. Vladavinu prvog srpskog kralja obeležila je i borba za crkvenu samostalnost, a srpska crkva odvojila se od Ohridske arhiepiskopije 1220.

Od tada, svi srpski vladari posle Stefana Nemanje nose kao prvo ime Stefan, što na grčkom znači „kruna, onaj koji je krunisan“.

Nataša Ilić

About enigma 279 Articles
Najstariji enigmatski list na Balkanu (est. 1951.)