Slovenski duh Avale

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 



Kako je stari grad Žrnov srušen zbog spomenika Neznanom junaku

Slovenski duh Avale

 

Starog grada Žrnova na Avali odavno nema. Srušen je, ustupivši mesto spomeniku Neznanom junaku, a da niko ni dan danas ne zna pravi razlog, jer je Meštrovićev beleg nepoznatom srpskom vojniku mogao da se postavi na bar još nekoliko mesta na Avali. Postoje razna nagađanja, ali ni jedno ne daje istorijski pouzdan odgovor.

Optužbe za uništavanje istorije su poslednjih decenija uvek upućivane komunistima, koji su verovali da „svet počinje s njima“. Ali i pre komunista bilo je onih koji nisu vodili računa o zaostavštini predaka. Na primer – kralj Aleksandar I Karađorđević. Kažu da je lično nadgledao rušenje, fotografilsao, a da je jedno dugme za aktiviranje eksplozivnog punjenja pritisao knez Aleksandar (Pavlov), tada desetogodišnjak… Šta je kralju zasmetalo kod mesta na kom su se ljudi pre više od 4.000 godina bavili rudarstvom i koje je turski putopisac iz 17. veka Evlija Čelebija pomenuo kao jedno od šest najznačajnijih utvrđenja u Srbiji?

Beograđani danas o Žrnovu znaju malo ili ne znaju ništa. Žrnov je bio poznat i kao Žrnovan, tvrđava na najvišem vrhu Avale. Tu su najpre obitavali prvi poznati rudari, Skordisci, mešavina Slovena i jednog keltskog plemena. Avala je bila bogata raznim rudama. Skordisci su bili vešti i u obradi metala i kovanju, a smatra se da su baš oni podigli prvo utvrđenje na Avali.

Za njima su došli Rimljani. Za izgradnju utvrđenja su izabrali tu lokaciju, da bi kontrolisali prilaz Singidunumu, ali i da bi zaštitili svoje rudnike, koji su bili stotinak metara od vrha Avale.

U srednjem veku na tom mestu Srbi su podigli utvrđenje, ali su ga 1442. zauzele Osmanlije. Dve godine kasnije Žrnov je, pored Golupca, Kruševca i Novog Brda, vraćen Srbima, a 1458. se ponovo našao u rukama Osmanlija. Žrnov su tada Osmanlije ojačale dodatnim bedemima, da bi odatle napadale Beograd, koji nikako nisu uspevali da osvoje. Baš zbog tog položaja, Žrnov su Turci zvali „Havala“, što je značilo „prepreka“. Iz tog naziva je izvedeno ime – Avala.

Sa padom Beograda 1521. godine Žrnov je počeo da gubi strateški značaj, pao je u zaborav i prepušten je vremenu, pretpostavlja se potpuno od 18. veka. Bez obzira na sve, dobro je očuvan i stajao je do aprila 1934. godine, kada je kralj Aleksandar Karađorđević odlučio da ga sruši. Razloge za tu odluku kralj nikada nije saopštio, a istoričari tvrde da ni tadašnji Beograđani nisu verovali da će to zaista učiniti. Javnost je negodovala, ali su ostaci Žrnova, ipak, u velikoj tajnosti i medijskoj „cenzuri“, bili minirani čitava dva dana, sve dok 19. aprila 1934. od utvrđenja nije ostalo ništa.

Ono što je javnosti poznato je da je rušenje Žrnova bilo zbog dizanja (novog) spomenika Neznanom junaku po nacrtima Ivana Meštrovića. Trend u to vreme u svetu je bio da se dižu spomenici u znak sećanja na sve žrtve Velikog rata. Meštrović je tražio ravnu površinu za svoje „originalno“ delo, a najbolje se u tu sliku uklapao vrh na Avali. To što je Meštrovićeva „kreacija“ – neznatno izmenjena kopija grobnice persijskog cara Kira, nije bilo bitno.

Da li je razlog što je baš to mesto odabrano činjenica da su kraj zidina Žrnova Nemci sahranili nepoznatog srpskog 15-godišnjeg dečaka, palog s puškom u ruci 1915? Moguće, mada je prilikom ruzšenja Žrnova porušen i stari spomenik Neznanom junaku…

Jedno objašnjenje za rušenje Žrnova kaže da je Aleksandar bio jugoslovenski, a ne srpski kralj, pa je morao i da se ponaša tako. Jugoslovenstvo je predstavljeno u karijatidama na spomeniku Neznanom junaku. To su kamene skulpture žena u narodnim nošnjama iz šest banovina kraljevine Jugoslavije, a spomenik Novom svetskom poretku napravljen je u obliku piramide. U avalsku piramidu uzidano je 4.000 kubika obrađenog kamena, koji je železnicom dovožen iz Primorske banovine. Neko bi čak rekao da je Karađorđević ovim potezom pokušao da se dodvori Hrvatima i da je zato za tvorca spomenika izbran upravo Ivan Meštrović kao – Hrvat.

Zakulisna priča kaže da su Ivan Meštrović i kralj Aleksandar bili masoni. Gradnjom spomenika su ispunili obećanje dato Slobodnim zidarima. Navodno u podnožju spomenika postoji i tajna prostorija za masonske rituale.

Doduše, kao priča kola i verzija da se kralj „branio“ uverenjem da su utvrđenje podigli – Turci.

Bunili su se Beograđani, bunili su se sveštenici i patrijarh Varnava. Nisu verovali da će Žrnov nestati. I nestao je. A kralj Aleksandar nije dočekao da vidi monumentalnu građevinu na vrhu Avale. Ceo kompleks je završen 1937. u septembru, a otvoren na Vidovdan 1938. godine. Kralj Aleksandar ubijen je šest meseci posle miniranja Žrnova, u Marseju, oktobra 1934.

Nataša Ilić

About enigma 279 Articles
Najstariji enigmatski list na Balkanu (est. 1951.)