Časni libreto velikog stradanja

 


Jedan od mnogih sudbinskih datuma u srpskoj istoriji je i 27.mart 1941.

Časni libreto velikog stradanja

 

Mnogo je datuma koji su sudbinski uticali na istoriju srpskog naroda, a verovatno jedan od najbitnijih je 27. mart 1941. Tog dana izvršen je vojni puč u Beogradu, smenjeno kraljevsko jugoslovensko namesništvo na čelu sa knezom Pavlom, smenjena vlada Cvetković-Maček, vlast predata još maloletnom kralju Petru Drugom i formirana pučistička vlada, na čelu sa armijskim generalom Dušanom Simovićem.

Time je faktički stavljen van snage protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu, potpisan dva dana ranije u Beču, iako se nova vlada upinjala da dokaže da je „puč unutrašnja stvar“ i da ni jedna međunarodna obaveza Jugoslavije, pa ni ovaj ulazak među „Sile osovine“, pučem nije poništena. Hitler u to nije poverovao.

Istorija je potvrdila veoma aktivnu ulogu Velike Britanije i njene Uprave za specijalne operacije (SOA) u motivisanju i organizaciji puča. Cilj Londona je bio – otvoriti Nemcima, u Evropi koju su malte ne celu već porobili, još jedan front, i tako oslabiti pritisak na Britaniju. I sovjetska vlada je podsticala puč sa sličnim motivom: da odloži nemački napad na SSSR.

Šta god bili motivi britanske vlade i njenih plaćenika u Jugoslaviji – naš narod, slobodarske tradicije i jakog nacionalnog ponosa, iz sve snage je pozdravio puč. Ulice su ispunjene masom sveta. Pevane su rodoljubive pesme i uzvikivane parole protiv Hitlera i Musolinija. Beogradom su zalepršale jugoslovenske, engleske, francuske i američke zastave, a nemačka zastava bila je spaljena. Sutradan posle blagodarenja u Sabornoj crkvi, nemački poslanik Viktor fon Heren je „vređan, a gomila je pljuvala na njegov automobil“. U demonstracije su se u jednom trenutku uključili i malobrojni komunisti.

Promena vlade u Beogradu „pokrivena“ je „proklamacijom“ kralja Petra. Ali on je taj svoj prvi akt, koji je izgleda sastavio Slobodan Jovanović, video i potpisao tek uveče. Prethodno, tokom celog dana, na radiju ju je – najavljen kao kralj – čitao kapetan korvete Jakov Jovović.

Više od narednih pola veka, međutim, činjenice o ovom događaju bile su svesno menjane, obavijane mistikom i velovima tajne. Posle rata, Komunistička partija je vešto iskonstruisala priču o 27. martu, tako da su generacije decenijama učile da su demonstracije pokrenuli i u njima ključnu ulogu odigrali pripadnici Komunističke partije. Ono što se malo zna je da su članovi te partije u to vreme bili mahom van Jugoslavije ili u zatvorima. I da nisu imali ni ugleda, ni brojnosti, ni sposobnosti da samostalno izvedu tako veliki poduhvat.

Tek u novije doba u arhivi „Flmskih nosvosti“ pronađen je krucijalni dokaz, film „Stupanje kralja Petra na presto“, gde se lepo vidi energija i želja naroda, ali i ne one parole kojima su nam punili glavu u školama, čuvene krilatice „Bolje grob nego rob“ i „Bolje rat nego pakt“. Nije narod želeo rat, ali je znao da ga ne može izbeći. Ipak, još manje je želeo vladu koja čini ustupke na račun nacionalnog dostojanstva, ponosa i rodoljublja – i možda ga je baš zato bilo lako izmanipulisati. Bar su Britanci i komunisti s time računali.

Na dotad vešto skrivanom snimku, a prava je sreća da je uopšte sačuvan, vidi se da demonstarnti uzvikuju kralju Petru II, traže demokratiju, kliču savezu sa Rusijom i Britanijom. Time su jasno poručivali svetu da Srbija ne želi da bude na strani nacista, svesni šta sve to može da prouzrokuje.

Prema tvrdnjama istoričara, nigde u svetu nije zabeležen takav protest protiv fažizma. Tu masu sveta, taj izliv osećanja – svi se slažu – nikakva obaveštajna služba nije mogla da organizuje. Vesti o mitingu u Beogradu su se brzo širile, izazivajući divljenje i oduševljenje. Čerčil je brže-bolje poručio da je „Jugoslavija našla svoju dušu“. Hitler je pobesneo. Tada je doneo odluku o napadu na Jugoslaviju.

Sam puč imao je jednu, slučajnu žrtvu. Demonstracije su protekle bez žrtava i sa jednim slomljenim izlogom. Staradala je nemačka turistička agencija.

Samo deset dana kasnije, Beograd je skupo platio zbog slobodarskog mentaliteta svojih građana. Žestoko je i sistematski bombardovan, umalo sravnjen sa zemljom. Poginulo je između 2.500 i 3.000 njegovih stanovnika. Drugi svetski rat i strašno stradanje na tlu Jugoslavije su počeli.

Nataša Ilić

About enigma 279 Articles
Najstariji enigmatski list na Balkanu (est. 1951.)